Pogled u povijest
Historia (est) magistra vitae (Povijest je učiteljica života) (Ciceron)
Obitelj Natali dio je bogate dubrovačke povijesti. Početkom 16. stoljeća s otoka Lopuda u grad dolazi Mato Natali i započinje svoju dubrovačku priču. Pomalo, uz pomorstvo gradi svoju budućnost.
Kao i neke druge obitelji, tako su i imućni Natali primljeni u vlasteoski krug nakon kobnog potresa 1667. godine koji je razorio Dubrovnik i velik dio njegovog stanovništva. I tada započinje njihov uzlet. Povijest obitelji Natali ispisana je u pojedinačnim sudbinama njezinih članova, od pomoraca preko vojnika do slikarica i majki. Svaki član obitelji svojim životom jačao je ime poznate obitelji.
Našu posebnu pažnju ipak zaslužuje Đivo Natali (1755 – 1853), veliki patriot i junak ustanka protiv Francuza 1813. godine, a koji je obitavao baš u našem ljetnikovcu. Nakon pada Dubrovačke Republike 1808. godine, dubrovački patrioti sanjali su o slobodi i ponovnoj uspostavi Republike. Đivo Natali, zajedno sa svojom braćom Karlom i Jerom, bio je neustrašiva duša ustanka koji je buknuo u listopadu 1813. godine uz podršku Engleza.
Na žalost ustanika, namjere im ipak nisu uspjele. Dubrovnik je 1814. godine zaposjednut od strane Austrije. No, 1815. dubrovačka vlastela pokušala je još jednom uspostaviti slobodu i vratiti Republiku. Tom prilikom Đivo Natali zaputio se u diplomatsku avanturu u daleki Carigrad, s ciljem da kod sultana i engleskog poslanika radi na uspostavi slobode. Đivo Natali bio je posljednji dubrovački poslanik u Turskoj koji nije uspio izvršiti svoju zadaću. Uz sva zbivanja, stigao je prekasno. Završetkom Bečkog kongresa koji se odvijao 1814./1815., 9. lipnja 1815. područje Dubrovačke Republike pripojeno je Habsburškoj Monarhiji. I tu završava i Đivova priča.
Tužan i pokoren, Đivo Natali povukao se u svoj ljetnikovac na Gornjem Konalu (Ljetnikovac Natali), gdje je i umro 1853. godine bez obitelji i potomstva. Svojim junaštvom, odanošću i plemenitošću zadužio je dubrovačku povijest i ostao njenim neizbrisivim dijelom.
