Povijest Dubrovnika

Povijest Dubrovnika, koja se proteže preko više od tisuću godina, priča je prepuna preokreta koja govori o velikim stvarima koje nastaju onda kada je inteligencija u službi ljubavi prema slobodi.

Od stijene do kamenog grada

Dubrovnik se najčešće opisuje kao srednjovjekovni grad. Većina onoga što danas vidimo osmišljeno je u tim vremenima, ali prvi tragovi naselja ovdje daleko su stariji.

Dugo se mislilo da su Dubrovnik u 7. stoljeću osnovale izbjeglice iz rimskog grada Epidauruma (današnji Cavtat) koji su napustili u bijegu pred naletima Slavena. Ali otkriće iz 1980-ih godina, kada su ispod današnje Katedrale pronađeni ostaci bizantske bazilike, ukazuju na to da je Dubrovnik već u to vrijeme zajednica koja je dovoljno velika da podigne svoju crkvu.

Tijekom sljedećih stoljeća, Dubrovnik opstaje kao malo utvrđeno naselje na stijenama, što će se utkati u njegovo buduće ime. Na jeziku došljaka, riječ za stijenu je laus. Kroz stoljeća, to će postati raus, oni koji tamo žive Ragužani, a mali laus postat će velika Respublica Ragusina.

Uspjeh utemeljen u inteligenciji

Poduzetni do srži, Ragužani tijekom sljedećih stoljeća predano rade na širenju svoje trgovačke mreže i ruta između zaleđa i Mediterana. U ta najranija vremena, Dubrovnik je pod okriljem Bizanta, nakon čega slijedi 150 godina pod Mletačkom Republikom.

Trenutak kada Serenissima gubi svoje dalmatinske teritorije (s njima i Dubrovnik) te oni pripadaju Ludoviku I. Anžuvincu, Dubrovnik vidi kao priliku da pod ugarskom krunom dogovori svoju neovisnost. U teoriji, Dubrovnik ostaje dio kraljevstva, priznaje kralja i plaća danak, ali u praksi si osigurava veliku autonomiju te bira svoju vladu i samostalno režira svoju sudbinu. 1358. godine Dubrovnik postaje Dubrovačka Republika, Respublica Ragusina, aristokratska državica koja će trajati 450 godina.

Diplomacija kao obilježje

U sljedećem stoljeću, Dubrovnik će opet poduzeti jedan sličan i genijalan diplomatski manevar. U to se vrijeme Otomansko Carstvo širi Europom poput vatre. Njihove snage brzo napreduju prema granicama Republike. Svjesni da je svaka oružana bitka unaprijed izgubljena, Dubrovčani pregovaraju.

Pristankom na plaćanje godišnjeg danka sultanima, Dubrovnik osigurava ne samo njihovu zaštitu već i trgovačke privilegije unutar carstva. Tako Dubrovnik prosperira kao trgovački posrednik između istoka i zapada pritom čuvajući ono što mu je najbitnije – slobodu.

Zlatno doba i velika postignuća 

Tijekom zlatnog doba, od 15. do ranog 17. stoljeća, Dubrovnik je moćno mjesto. Njegova trgovačka flota jedna je od najsnažnijih na Mediteranu, s oko 200 brodova za plovidbu izvan Jadrana, sve do sjeverne Afrike i Engleske. Mreža konzulata broji preko 50 ispostava. Stari Grad potpuno je utvrđen, a ulice i kuće građene od kamena; voda teče na gradskim fontanama, a radi i kanalizacija. Tu su apoteka, nahodište, javna škola, medicinska skrb te epidemiološke mjere koje uključuju i karantenu. U 17. stoljeću, skoro 6.000 ljudi živi unutar gradskih mira.